Novosti

Posljednji kovač u Vukovarsko-srijemskoj županiji Martin Gauder iz Privlake


“Samo 72 godine radim u ovoj kovačnici koju je moj otac otvorio 3. studenoga 1918.”, našalio se 87-godišnji Martin Gauder iz Privlake, posljednji kovač u Županiji vukovarsko-srijemskoj. U kući, u kojoj se Martin rodio i odrastao, otac Josip imao je kovačku radionicu i Martin je odrastao uz zvukove čekića na nakovnju. Kasnije je prošao trogodišnje šegrtovanje, te preuzeo, obrt koji i dandanas radi.
Stara je kovačnica u originalnom izdanju, pocrnjelih zidova, samo kovačku vatru raspiruje ventilator na elektromotor, koji je zamijenio mehaničku mješinu. Na kovačkoj vatri uz pomoć užarenog ugljena Martin postiže temperaturu od 1.300 stupnjeva Celzijevih, koja je potrebna za savijanje željeza za daljnju obradu. Iz ciglenog poda strši debeli hrastov panj, koji je Martin ukopao davne 1960., a koji drži nakovanj na kojem čekićima od 1 do 4 kilograma kuje željezne predmete. Svuda okolo nalaze se brojni željezni predmeti, kojima današnje generacije ne znaju ni imena ni namjene. Brdo alata Martinu je nadohvat ruke te on vrlo okretno radi svoj posao - od vatre do nakovnja, gdje turpija i mijenja čekić, pa do “ampera” s vodom u koji uranja predmet na kraju obrade.
Ozljeda je, kaže, imao, ali tragova nema jer su mu nokti zbog rada na brusilici u više navrata otpadali i ponovno izrastali. I sluh, neprestano izložen buci, Martina još služi.
- Do 1970., kad se pojavila mehanizacija, kod mene je naukovanje prošlo 7 naučnika, a otad se više ni jedan nije pojavio i radim sam - kaže Martin, kojem je odlazak u mirovinu 1986. bio šok, te se, nakon kompletne liječničke pretrage, na liječnikov prijedlog vratio u radnju, gdje otada dnevno kuje po četiri sata.
Tajna Martinova dugog radnog vijeka leži u zdravlju, koje ga zadivljujuće dobro služi. Naime, Martin je za sve ove godine rada samo tri dana proveo na bolovanju, a osim injekcije protiv tetanusa koju je primio nakon ugriza psa, primio je još tri - i to 1943. protiv tifusa. U vojsci je proveo pet godina, kaže, pola u Pavelićevoj, a pola u Titovoj.
Kad ne popravlja motike i dijelove za kultivatore, u dvorištu uzgaja nasad vinograda i voćnjaka, što ga opušta u tolikoj mjeri da kaže kako je to njegov godišnji odmor, koji u uobičajenom smislu riječi nikad nije koristio. Izvor: Glas Slavonije

Zahvaljujući nesvakidašnjoj vitalnosti i izvrsnom pamćenju, Matin nam je dočarao Privlaku u vrijeme uoči II. svjetskog rata, kad je u selu, koje je bilo upola manje od današnjeg, aktivno radilo 27 obrtnika, od kojih je bilo čak 9 kovača. Za sve je bilo posla budući da je u selu bilo 370 pari konja i 400 zaprežnih kola koje su servisirali. Znalo je, posebice ljeti, u dvorištu više kola čekati red na popravak, a danas mu dolaze mušterije iz Apševaca, Otoka, Komletinaca, Lipovca, gdje više nema kovačkih radnji.
Martin radi u očevoj kovačnici iz 1918. godine

Pretraži

SRP Općine Privlaka

KARTA OPĆINE RIBNIK